Pawel Pawlikowski

Pawel Pawlikowski rođen je u Varšavi 1957. godine. Poljsku je napustio s četrnaest godina te otišao najprije u Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačku i Italiju, da bi se 1977. konačno skrasio u Velikoj Britaniji. Studirao je književnost i filozofiju u Londonu i Oxfordu. Dokumentarne filmove za BBC počeo je snimati krajem 1980-ih. Njegovi dokumentarni filmovi, među kojima su From Moscow to Pietushki: A Journey with Benedict Yerofeyev (1990.), Dostoevsky’s Travels (1991.), Serbian Epics (1992.) i Tripping With Zhirinovsky (1995.), osvojili su brojne međunarodne nagrade, uključujući Emmy i Prix Italia. 1998. godine Pawlikowski počinje snimati igrane filmove. Prvo snima niskobudžetni film za televiziju, Twockers, nakon čega slijede dva cjelovečernja igrana filma: Last Resort (Posljednje utočište) (2000.) i My Summer of Love (Moje ljeto ljubavi) (2004.), koje je napisao i režirao. Oba su filma osvojila nagrade Britanske akademije za filmsku i televizijsku umjetnost (BAFTA), kao i mnoge druge na festivalima diljem svijeta. Nakon filma The Woman in the Fifth (Žena iz Petog okruga) iz 2011. godine, Pawlikowski je snimio vrlo cijenjenu Idu, film koji je, uz brojne druge nagrade 2015. godine osvojio Oscara za najbolji film na stranom jeziku, čak pet nagrada Europske filmske akademije, nagradu BAFTA i Goyu. Dok je dovršavao Idu, 2013., Pawlikowski se vratio u Poljsku. Trenutno živi u Varšavi, gdje na poznatoj varšavskoj instituciji Wajda School predaje filmsku režiju i pisanje scenarija.

Njegov najnoviji film, Hladni rat, bezvremenska je povijesna ljubavna priča (nadahnuta životom vlastitih roditelja). Film je osvojio nagradu za najbolju režiju na Filmskom festivalu u Cannesu 2018. godine i veliki broj nagrada na dodjeli Europskih filmskih nagrada 2018. (za najbolji europski film, režiju, scenarij i glumicu (Joanna Kulig)). Hladni rat nagrađen je i trima nominacijama za Oscara: u kategoriji najboljeg filma na stranom jeziku, najboljeg redatelja i fotografiju (Lukasz Zal).

Pawlikowski je autor kojega filmski kritičari hvale i kojega gledatelji jako vole. Njegovi filmovi odražavaju njegova osobna iskustva, kao i njegove moralne vrijednosti i umjetničku viziju. Oni otkrivaju neizmjeran talent, duboko razumijevanje povijesnih promjena i sjajan smisao za interakciju između osobnog i povijesnog. Prema vlastitim riječima, Pawlikowskog u svom radu vodi želja za pronalaženjem novog značenja u onome što je već poznato i viđeno. „Za mene je upravo to bit filmske umjetnosti: bilježiti stvarnosti i dati joj još više smisla. Ne pratiti tijek kojim bi se realizam trebao kretati, već naprotiv, promatrati stvarnost na način koji je suprotan onom uvriježenom, otkrivajući tako koliko je ona neobična.“ (Vertigo, studeni 2007.).