Površinom od 4,63 km², Lopud je relativno kompaktan, stalno naseljen otok. Na njemu živi oko 250 stanovnika, a poznat je i po 2584 sunčanih sati godišnje, što ga čini idiličnim mjestom za ljude koji ga nastanjuju ali i savršenim mjestom za bijeg od svakodnevice, posebno turistima željnih blagodati sunca. Uz tipične, miomirisne mediteranske šume koje pokrivaju većinu površine otoka (alepski bor i gusta makija), šetajući otočkom rivom naići ćete i na palme, a uokolo kuća i hotela na brojne maslinike, nasade naranči i limuna, šareno cvijeće i parkove, pa čak i mali botanički vrt u kojemu uspijevaju eukaliptusi, bambusi i nekoliko vrsta kaktusa.

Kao ljetovalište Lopud je poznat još od 19. stoljeća. Na njemu se nalaze dvije pješčane plaže – manja u samom središtu naselja, tek nekoliko minuta udaljena od pristaništa i velika, popularna plaža Šunj na drugoj strani otoka (do koje možete doći pješice, golf-vozilima ili morem), kao i mnoge manje šljunčane i stjenovite plaže i lijepo uređena plaža hotela Lafodia.

Kad se približavate pristaništu, panoramom dominira Franjevački samostan iz 16. stoljeća. Ovo veličanstveno zdanje (danas Lopud 1483) uz mnogo truda i pažnje restaurirala je obitelj Thyssen-Bornemisza, a sama obnova trajala je oko dvadeset godina. U njemu su smještena i pomno čuvana djela suvremene umjetnosti iz obiteljske zbirke, dok se u nekoliko obnovljenih jedinica nudi i ekskluzivan smještaj.

Uz prekrasni Franjevački samostan, na otoku se nalaze i ostaci Dominikanskog samostana te čak 24 crkve i kapelice. Danas je mali broj njih otvoren za vjernike i posjetitelje. Na najvišoj uzvisini otoka nalazi se španjolska utvrda Sutvrač iz 1563. godine, koja čeka obnovu, a s nje se pruža veličanstven pogled na sam otok i njegovu drugu, strmu, zaraslu i nepristupačnu obalu, na ostale otoke arhipelaga, kopneni dio Dubrovačkog primorja, brda Rijeke dubrovačke te Srđ.

Među ostalim zanimljivostima koje valja posjetiti je i umjetnički paviljon/instalacija Olafura Eliassona i Davida Adjayea pod nazivom Your Black Horizon, podešena za specifične svjetlosne uvjete otoka. Po prvi puta predstavljena na 51. Venecijanskom bijenalu 2005. godine, nakon brojnih međunarodnih priznanja preselila je u svoj stalni dom na Lopudu 2007. godine.

Uz brojne ljetnikovce, druge smještajne jedinice, parkove, nekolicinu hotela, tvrđave, crkve, pješačke staze, mogućnost unajmljivanja bicikala i kajaka, uz restorane, konobe, umjetnički paviljon, pješčane, stjenovite i šljunčane plaže te ostale javne i privatne prostore, ovaj otok na kojemu je zabranjen promet motornim vozilima podjednako zadovoljava mlade i starije posjetitelje.

Restorani i konobe na svojim jelovnicima nude pretežno mediteransku kuhinju, koja se temelji na jelima pripremljenim od svježe ulovljenih morskih plodova (razne vrste jadranske ribe, školjke, hobotnica itd.), svježem i uglavnom samoniklom začinskom bilju (bosiljak, timijan, ružmarin itd.) maslinovom ulju, svježem sezonskom povrću, mesu, tradicionalnim slasticama, uz veliki izbor sireva i nadaleko cijenjena regionalna vina (sorte: Pošip, Grk, Malvasija Dubrovačka, Plavac mali itd.)